BAR - KOD šećerne bolesti

Test opterećenja glukozom

Iza skraćenice OGTT krije se precizan test tolerancije na glukozu, pomoću kojeg se tačno dijagnostikuje da li je reč o dijabetesu ili smanjenoj toleranciji na glukozu

 

DIJABETES ili šećerna bolest, najčešći poremećaj endokrinog sistema, posledica je poremećaja nivoa insulina u krvi, hormona gušterače, koji pomaže telesnom sistemu da pretvara glukozu u energiju. Šećerna bolest, dakle, spada u grupu metaboličkih bolesti, a karakteriše je povišeni šećer u krvi zbog defekta u sekreciji insulina ili zbog defekta u njegovom delovanju u ciljnim tkivima. Postoje različiti klinički oblici dijabetesa, počev od vrlo blagog, kod starijih osoba, u kojih, sem lakog povećanja šećera u krvi, nema drugih poremećaja, pa do teških oblika gde je deficit insulina značajan i time terapija insulinom neophodna. Osnovni parametar za postavljanje dijagnoze šećerne bolesti je određivanje koncentracije glukoze u krvi. Određivanje nivoa šećera (glukoze) u krvi je osnovni pokazatelj metabolizma ugljenih hidrata i primenjuje se radi potvrde dijagnoze: diabetes mellitusa, gestacijskog dijabetesa, smanjene tolerancije na glukozu i hipoglikemije (nizak šećer u krvi). Svaka vrednost glukoze u krvi preko 7,0 mmol/l posle noćnog gladovanja (najmanje deset sati), dva puta merena u dva različita dana ili bilo kada u toku dana izmerena vrednost preko 11,1 mmol/l, ukazuje na dijabetes.

Kad su vrednosti glukoze posle noćnog gladovanja između 6.0 mmol/l i 7,0 mmol/l potrebno je uraditi test opterećenja glukozom (OGTT ) kako bi se razgraničilo da li je u pitanju dijabetes ili smanjena tolerancija na glukozu. Test oralne tolerancije glukoze (OGTT ) se izvodi sa 75 grama glukoze ujutro, posle noćnog gladovanja od najmanje deset sati.

Ovaj test se izvodi pod tačno određenim uslovima i pre izvođenja zahteva pripremu. U danima pre izvođenja testa dozvoljena je uobičajena fizička aktivnost, ali se ne treba izlagati intenzivnom vežbanju, ukoliko ono nije uobičajen stil života. Normalan režim ishrane mora da sadrži najmanje 150 grama ugljenih hidrata i to u toku tri dana pre izvođenja testa. Ako je moguće, treba prekinuti terapiju diureticima i/ili kortikosteroidima. Takođe, važno je i odsustvo infekcije ili traume, kao i izbegavanje pušenja. U toku izvođenja testa od velikog značaja je mirovanje, a sam test mora se otpočeti ujutro. Pacijentu se prvo izmeri jutarnja glikemija i sačeka se nalaz, a potom pacijent popije 75 grama  glukoze u dva decilitra vode. Krv se ponovo vadi posle dva sata ili 120 minuta. Za to vreme,  pacijent miruje u ordinaciji.


Gestacijski dijabetes je stanje intolerancije glukoze ili pojava šećerne bolesti po prvi put u trudnoći. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa podrazumeva da je glikemija ujutro u dva uzorka preko 7,0 mmol/l ili u slučajnom uzorku preko 11,1 mmol/l. U tom slučaju, dalja testiranja nisu potrebna. Žene, koje imaju visok rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa (a to znači da imaju preko 35 godina, da su gojazne, da imaju porodično opterećenje za dijabetes, da su u prethodnim trudnoćama imale šećernu bolest, da imaju sindrom policističnih jajnika ili imaju hipertenziju pre trudnoće) potrebno je da OGTT sa 75 grama glukoze urade na samom početku trudnoće. Žene sa niskim rizikom za razvoj gestacijskog dijabetesa (imaju ispod 25 godina, normalnu telesnu težinu, bez porodičnog opterećenja i oboljenja) rade OGTT sa 75 grama glukoze između 24. i 28. nedelje trudnoće. Između su žene sa srednjim rizikom za razvoj gestacijskog dijabetesa i one rade OGTT sa 100 grama glukoze između 24. i 28. nedelje trudnoće. Kad se radi OGTT sa 75 grama glukoze krv se vadi tri puta, posle početnog vađenja, sledeće je u 60. minutu, a poslednje u 120. minutu. Kad se radi sa 100 grama glukoze krv se vadi na početku, a potom u 60.,120. i 180. minutu.Ukoliko su vrednosti glukoze u krvi u 120. minutu 11,1 mmol/l ili iznad te vrednosti postavlja se dijagnoza šećerne bolesti. Ukoliko su vrednosti glukoze u krvi u 120. minutu između 7,8 i 11,1 mmol/l dijagnostikuje se intolerancija glukoze (IGT ). Ukoliko su vrednosti glukoze u krvi u 120. minutu ispod 7,8 mmol/l radi se o normalnoj toleranciji na unošenje glukoze. Pacijentima sa dijagnozom intolerancije glukoze potrebno je test ponoviti za šest meseci.

Oralni test opterećenja glukozom se radi i kod pacijentkinja koje imaju sindrom policističnih jajnika, a tada se rade i insulinemije radi utvrđivanja insulinske rezistencije.

 

dr Slađana Drobnjak, endokrinolog