Najčešće ginekološke infekcije

Ginekološke infekcije su jedan od najčešćih razloga posete ginekologu. S obzirom na anatomsku građu i blizinu drugih sistema ( urinarnog i gastrointestinalnog) razumljivo je i zašto su ove infekcije često prisutne.

Ali najpre da razjasnimo činjenicu da vagina nije i ne treba da bude sterilna sredina.

Postoje, naime bakterije koje mogu i treba da budu prisutne u vagini jer  obezbeđuju normalan PH, odnosno kiselost sredine i time sprečavaju razvoj patogenih bakterija. Infekcije donjih genitalnih puteva su najčešće i polno prenosive infekcije. Ima međutim i infekcija za koje nije neophodan polni kontakt da bi se pojavile (kandidijaza, bakterijska vaginoza ili furunkuloza vulve).

Izraz seksualno prenosive bolesti danas se koristi za infekcije koje se šire intimnim kontaktom. Mada ovo najčešće podrazumeva seksualni odnos, ne može se isključiti ni neki drugi blizak kontakt,na primer peting.

Neke infekcije se mogu dobiti i samim bliskim kontaktom tela- to su pedikuloza  čiji je izazivač pediculosis pubis ili stidna vaš, ili moluscum contagiosum , virusna infekcija koja se često pomeša sa kondilomima čiji je izazivač HPV virus.

Tradicionalno seksualno prenosive bolesti su :  gonoreja, sifilis, šankroid ( ulcus mole ), trihomonijaza,limfogranuloma venerum i HIV   (AIDS).

Lista seksualno prenosivih mikroorganizama je međutim proširena pa sad tu spadaju i klamidia trachomatis, mycoplasme, ureaplasma urealiticum, citomegalo-virus, virus herpes simplexa I i II , virus hepatitisa i humani papiloma virusi.

Najčešći simptomi koji se javljaju  kad postoji ginekološka infekcija su: pojačana vaginalna sekrecija , pojava svraba, peckanja i eventualno bola, otok , crvenilo ili pojava izmenjenog mirisa vaginalnog sekreta.Vaginalna sekrecija je uvek prisutna i normalne su male promene u količini i izgledu vaginalnog sekretau toku ciklusa. Oko sredine ciklusa u periodu ovulacije vaginalni sekret može biti lako pojačan, staklast, providan i rastegljiv. Pred samu menstruaciju vag. Sekret takođe može biti pojačan ali je gušće konzistencije i beličaste boje.

Pojačana vaginalna sekrecija praćena svrabom, peckanjem, crvenilom i gustom obilnom sekrecijom je najčešće znak kandidijaze. Ova infekcija se javlja kod tri od četiri žena bar u nekom periodu života i ukoliko se ne leči može se preneti na partnera.

Neke seksualno prenosive bolesti daju tipične promene u vaginalnoj sekreciji, pa tako zelenkasto žuta prebojenost vag. sekreta može ukazivati na goneriju; penušav vag. Sekret neprijatnog mirisa može poticati od trihomonijaze ali i od bakterijske vaginoze. Pojava osipa koji peče i svrbi može biti znak infekcije virusom herpesa. Karakteristična je pojava vezikula ( promena poput malih plikova koji pucaju,ispuste  bistru tečnost ili gnoj i na kraju spontano zarastaju) koje su bolne.

Ukoliko su simptomi svraba i peckanja praćeni i tegobama vezanim za urinarni sistem ( često uriniranje, ili bol pri uriniranju) možda se radi o bakterijskoj urinarnoj infekciji.

Tokom leta je učestalost pojave ginekoloških infekcija mnogo veća zbog, toplog vremena, vlažnih kupaćih kostima i peškira, i češćih promena seksualnih partnera.

Seksualno prenosive bolesti treba odmah lečiti jer ako se zapuste mogu biti uzrok neplodnosti kod žena.

Ono što otežava dijagnostikovanje je činjenica da neke infekcije ne moraju imati izraženu simptomatologiju pa zaražena osoba nije svesna da ima infekciju i da je mogući prenosilac infekcije na svoje partnere.

Za prevenciju od ovih infekcija osim redovnog održavanja higijene, savetujem obavezno korišćenje kondoma prilikom seksualnih odnosa i obaveznu posetu ginekologu u slučaju pojave simptoma a bar jednom godišnje u okviru redovnih kontrola.       

Dr Slavica Pavlović

natal.co.rs