Velike operacije, milimetarski rezovi

Opšta bolnica Bel Medic jedina je bolnica u Srbiji koja poseduje kompletan centar za minimalno invazivnu hirurgiju, u kome se rade operacije organa u grudnom košu, operacije zglobova, endoskopske operacije kičme i sve laparoskopske operacije, koje podrazumevaju operacije organa u trbuhu i maloj karlici.

Šta su prednosti i dometi minimalno invazivne hirurgije u oblasti abdominalne hirurgije, razgovarali smo sa prof. dr Đorđem Bajecom, specijalistom opšte hirurgije i predsednikom Nacionalnog udruženja hirurga za ekstremnu gojaznost, koji radi u Opštoj bolnici „Bel Medic“.

 

Kakva je razlika između otvorenih operacija u trbuhu i laparoskopskih operacija?

Prednost laparoskopskih intervencija je u tome što nema klasičnog otvaranja trbušne duplje koja iza sebe ostavlja velike ožiljke. Ožiljci od klasičnih operacija nisu samo estetski problem, već i zdravstveni jer znatno narušavaju strukturu prednjeg trbušnog zida. Zahvaljujući laparoskopskim procedurama, postoperativni bol je manji, ožiljci na koži su gotovo nevidljivi, a struktura prednjeg trbušnog zida ostaje očuvana. Sve ovo pacijentu omogućava da već prvog postoperativnog dana počinje sa unosom tečnosti i da samostalno ustaje. Rad creva vrlo brzo se ponovo uspostavlja, a pacijent se za nekoliko dana vraća svim fizičkim i radnim aktivnostima. Važno je istaći i to da se laparoskopskim pristupom hirurg često može uraditi više nego otvorenom prcedurom.

 

Šta se sve može operisati laparoskopski?

Pre dvadesetak godina godina indikacije za laparoskopske operacije bile su veoma uske, vezane isključivo za operacije žučne kese. Danas su tehnologija i uigranost hirurških timova dosegli takav nivo da se većina procedura u oblasti abdominalne hirurugije može raditi laparoskopski. Tu su sva hitna stanja poput upale žučne kese, perforacije čira na 12-palačnom crevu i želucu, upala slepog creva i tako dalje.

 

Kako je moguće izvaditi veliki organ poput slezine ili kamen u žučnoj kesi od pet-šest centimetara kroz ubodnu ranu od nekoliko milimetara?

To je vrlo jednostavno. Postoje posebni instrumenti koji usitne tkivo organa ili kamen. Potom se iz delova sve lako izvadi kroz otvor ne veći od 12 mm.

 

Vi ste jedan od vodećih stručnjaka za barijatrijsku hirurgiju u ovom delu Evrope. Recite koliko je danas rasprostranjena maligna gojaznost i kakvi se rezultati postižu laparoskopskom operacijom ekstremne gojaznosti?

Svetska zdravstvena organizacija prepoznala je ekstremnu gojaznost kao bolest jer ona ozbiljno ugrožava zdravlje čoveka, pre svega kao faktor rizika za razvoj kardiovaskularnih i srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, pa i drugih bolesti. Poslednjih godina ekstremna gojaznost dosegla je razmere epidemije, što se vidi po činjenici da su barijatrijske operacije na drugom mestu po učestalosti u SAD među svim operacijama u trbušnoj duplji.

Ekstremna gojaznost rezultat je složenog spleta genetskih faktora i načina života pojedinca, pa ju je najčešće nemoguće lečiti konvencionalnim metodama kao što su dijeta, fizička aktivnost ili medikamenti. Barijatrijska hirurgija se tu pokazala vrlo delotvornom. Nakon hirurških zahvata kojima se, takođe laparoskopski, smanjuje zapremina želuca, smanjuje se i količina hrane koju pacijent može da unese u organizam. Tako se trajno redukuje težina, čime se rizik za pojavu pomenutih bolesti smanjuje, a ako ih pacijent već ima, one se drže pod kontrolom.

 

Koliko može da se smrša posle barijatrijske operacije?

Pacijenti koji imaju BMI preko 60 za godinu do dve dana dolaze do idelane težine, a oni sa manjim BMI i brže. Naravno, svaki pacijent ima svoje specifičnosti, pa shodno tome postoje različiti barijatrijski pristupi. Pokazalo se, ipak, da je gastrična sleeve resekcija, uzimajući u obzir sve njene prednosti i mane, po rezultatatma koje daje, zauzela primarno mesto.